Ministarstvo vanjskih poslova na sastanku Vijeća (24. lipnja 2013. Luxembourg) donijelo je - Smjernice o promicanju i zaštiti prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, te je usvojilo odrednice i dalo: objašnjenja razloga za takovo djelovanje, svrhe i djelokruga te odgovornosti državnih institucija u zaštiti vjerskih prava i sloboda.
1. Pravo na slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja, više poznato pod nazivom pravo na slobodu vjere i uvjerenja (Freedom of Religion or Belief) je temeljno pravo svakog ljudskog bića. Kao univerzalno ljudsko pravo, sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja garantira poštovanje različitosti. Sloboda prakticiranja tog prava izravno pridonosi demokraciji, razvoju, vladavini prava, mira i stabilnosti. Kršenje slobode vjere ili uvjerenja može pogoršati netrpeljivost i često služi kao rani pokazatelj mogućeg nasilja i sukoba.
2. Sve osobe imaju pravo na iskazivanje svoje vjere ili uvjerenja, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javnim ili privatnim štovanjem, obredima, praksi i podučavanju, bez straha od zastrašivanja, diskriminacije, nasilja ili napada. Osobe koje mijenjaju ili napuštaju svoju vjeru ili uvjerenje, kao i osobe koje nemaju teistička uvjerenja ili se deklariraju kao ateisti trebaju biti jednako zaštićeni, kao i ljudi koji ne ispovijedaju nikakvu vjeru ili uvjerenja.
3. Prekršaje ili zlouporabe slobode vjere ili uvjerenja, počinjeno od strane državnih i nedržavnih aktera, su široko rasprostranjena i složena te utječu na ljude u svim dijelovima svijeta, uključujući i Europu.
4. U promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, EU je vođena univerzalnošću, nedjeljivošću, međusobne povezanosti i međuzavisnosti svih ljudskih prava, bila ona civilna, politička, ekonomska, socijalna ili kulturna.
5. U skladu s univerzalnim i europskim standardima ljudskih prava, EU i njezine države članice obvezale su se poštivati, štititi i promicati slobodu vjeroispovjesti ili uvjerenja unutar svojih granica.
6. S tim smjernicama, EU potvrđuje svoju odlučnost za promicanje, u svojoj vanjskoj politici ljudskih prava, slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja kao pravo koje će primijenjivati svatko posvuda, na temelju načela jednakosti, nediskriminacije i univerzalnosti. Svojim instrumentima vanjske politike, EU namjerava pomoći spriječiti i rješavati kršenja tog prava na pravovremen, dosljedan i koherentan način.
7. Pri tome, EU se fokusira na pravo pojedinaca, da vjeruju ili da ne vjeruju, sami ili u zajednici s drugima, slobodno izražavaju svoja uvjerenja. EU ne razmatra osnovanost različitih religija i uvjerenja, ili nedostatak istog, ali jamči pravo vjerovati ili ne vjerovati. EU je nepristrana i nije povezana s bilo kojom vjeroispovjesti ili uvjerenjem.
8. Smjernice objašnjavaju što su međunarodni standardi ljudskih prava na slobodu vjeroispovjesti ili uvjerenja, i daju jasne političke linije predstavnicima institucija Europske unije i zemalja članica EU, da se koriste u kontaktima s trećim zemljama i međunarodnim i civilnim društvenim organizacijama. Oni također pružaju službenicima praktične smjernice o tome kako nastojati spriječiti povrede slobode vjeroispovjesti ili uvjerenja, analizirati slučajeve, i reagirati učinkovito na prekršaje gdje god se pojavili, u cilju promicanja i zaštite slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja u vanjskom djelovanju Europske Unije.
- Države moraju osigurati da njihovi pravni sustavi osiguravaju odgovarajuće i djelotvorne garancije slobode misli, savjesti, vjeroispovjesti ili uvjerenja svima, koje se primjenjuju na cijelom njihovom teritoriju bez isključivanja ili diskriminacije, te da se te odredbe na odgovarajući način provode.
- Države imaju primarnu dužnost zaštititi sve osobe koje žive na njihovom teritoriju i pod njihovom nadležnošću, uključujući i osobe koje imaju ne-teistička ili ateistička uvjerenja, pripadnika manjine i autohtone narode i zaštititi njihova prava. Države moraju tretirati sve osobe jednako, bez diskriminacije na temelju njihove vjeroispovjesti ili uvjerenja.
- Države moraju uspostaviti učinkovite mjere kako bi se spriječilo ili sankcioniralo kršenje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja kada se pojave, i osigura odgovornost.
- Osim toga, sudionici Međunarodnog pakta imaju obvezu da zabrane svako javno zagovaranje vjerske mržnje koje predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje. Države trebaju osuditi sva djela nasilja i dovesti počinitelje pred lice pravde.
- Nasilje ili prijetnje - kao što su ubojstvo, smaknuće, nestanak, mučenja, seksualno nasilje, otmice i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja - rašireni fenomeni koji se moraju riješiti.
Europska Unija će koristiti političke dijaloge za poticanje suradnje i koordinaciju nastojanja u promicanju slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, te se zajedno sa zemljama članica boriti za pravdu svih građana.
Cijeli dokument u PFD-u preuzmite -PRITISKOM-
